v

1. Koliko je računar prisutan u DEČIJEM ŽIVOTU?


U ovom (prvom) poglavlju:
Upoznavanje računara i informacione tehnologije
Kraći osvrt na istoriju razvoja i primene računara
Prisutnost računara u porodicama sa decom

Delovi iz teksta:

Razvijene zemlje imaju višegodišnje iskustvo u primeni informacione tehnologije (IT) pri radu sa decom predškolskog uzrasta. I pored mnogobrojnih istraživanja i analiza i dalje postoje oni koji su za korišćenje ove tehnologije na ovom uzrastu i oni koji se tome više ili manje protive.

U okviru Udruženja vaspitača Beograda, aprila 2007. godine, izvršeno je istraživanje5 kojim je obuhvaćeno 1008 roditelja dece od 3 do 7 godina iz 15 beogradskih predškolskih ustanova. Dobijeni su podaci po kojima 793 deteta, odnosno, 79% ima i koristi računar, a 215 dece, odnosno 21% od ukupnog broja ne koristi računar. (Slika 2). (U odnosu na istraživanje koje sam obavila 2004. godine, na uzorku od 300 roditelja iz različitih novobeogradskih vrtića, procenat dece koja koriste računar, za manje od tri godine, povećao se za 9%).



Slika 2: Broj dece koja imaju i koriste računar, Beograd, 2007. god.



Prema istraživanju obavljenom u Australiji (Australian
Bureau of Statistics, 2000), dobijen je podatak da je za dvanaest
meseci, do aprila 2000. godine
95% ispitane dece od 5 do 14 godina koristilo računar.
Isto istraživanje daje i podatke po kojima računar koriste,
najmanje dva puta nedeljno:
85% dece od 12 do 14 godina,
76% dece od 9 do 11 godina i
63% dece od 5 do 8 godine;

Novo istraživanje12 prisutnosti računara u domaćinstvima u Australiji dalo je rezultate po kojima je 70% australijskih domaćinstava 2005/2006 godine imalo računar.
Broj dece izmeñu 5 i 14 godina, koja su 2006. godine koristila računar u Australiji iznosio je 92%.


Nadam se da se možemo složiti da je potpuno nerealno očekivati uvoñenje moratorijuma na upotrebu računara na predškolskom uzrastu. (Mada ima i onih koji se za ovo zalažu).
Onog trenutka kada je računar, po svojim karakteristikama, postao do te mere jednostavan za upotrebu da ga i mala deca mogu koristiti (dete od tri godine s lakoćom može da nauči da uključi računar, ubaci CD, startuje odreñeni program i aktivno u njemu učestvuje aktiviranjem komandi na tastaturi ili mišem), onog trenutka kada su nastali prvi računarski programi prilagoñeni predškolskom detetu, preñena je granica od koje više ne postoji put natrag. Informaciona
tehnologija je nepovratno postala i deo dečijeg života. Zbog toga je potpuno nerealno očekivati da se svi složimo u nameri da deci zabranimo upotrebu računara.

Mnogi autori ističu da su mogućnosti uticaja informacione tehnologije na dete i sam obrazovni proces izuzetno velike, u pozitivnom smislu, ali da postoji opasnost od negativnog uticaja.
Ako učimo na iskustvima razvijenih zemalja onda bi morali da uočimo potrebu da blagovremeno postavimo znakove na putu razvoja primene IT na predškolskom uzrastu (pored korišćenja svih drugih medija, naročito televizije) koji će pomoći da ovu, inače veoma kreativnu, moćnu i perspektivnu tehnologiju koristimo odgovorno i u interesu deteta i njegovog razvoja.

U suprotnom, može nam se dogoditi da računari postanu deo dečijeg iskustva u porodici, dečijim vrtićima i školama a da, zapravo, i ne znamo da iz njih „izvučemo“ ono najbolje za našu decu.

Delovi ovog teksta mogu se objavljivati samo uz navođenje izvora i autora.