v

15. UMESTO ZAKLJUČKA


U ovom (petnaestom) poglavlju:

Specifična edukacija vaspitača
Osnovni cilj primene i integracije informacione tehnologije u vaspitno-obrazovnom radu sa
predškolskom decom
Istraživanje – anketiranje roditelja u nekoliko vrtića
Osnovne karakteristike primene i integracije informacione tehnologije u radu sa predškolskom decom
Elektronski portfolio i elektronska knjiga
Delovi teksta:

...



Predškolsko obrazovanje je deo opšteg obrazovanja. Možemo reći da ono priprema decu za ono što ih čeka u daljem životu. Kao što decu, u vrtićima, pripremamo za kasnije usvajanje čitanja i
pisanja, isto tako ih, kroz igru, uvodimo u svet korišćenja računara u edukativne svrhe. Da bi, ovaj zadatak, sa uspehom obavljali, neophodno je da posedujemo odgovarajuća znanja.
Ovom knjigom pokušalo se ukazati na neophodnost razvijanja oblasti primene i integracije informacione tehnologije u obrazovanju predškolske dece kroz:

SPECIFIČNU EDUKACIJU VASPITAČA U OVOJ OBLASTI I
PRIMENOM INFORMACIONE TEHNOLOGIJE U PRAKSI, KROZ
RAD SA DECOM

SPECIFIČNA EDUKACIJA VASPITAČA U OVOJ OBLASTI
Pod specifičnom edukacijom vaspitača podrazumeva se potreba da
vaspitači ovladaju:

Osnovnim informatičkim znanjima.
Specifičnim informatičkim znanjima koja su od značaja za rad sa decom. Što se više poznaju načini na koje se upotrebljavaju različite hardverske komponente kao štampač, skeneri, kamere itd. i
što više znamo o programima koji se mogu iskoristiti za rad sa decom, to će se steći više sigurnosti u radu, proširiti vidici o mogućnostima informacione tehnologije i povećati kreativnost u njenoj primeni u svakodnevnom vaspitno-obrazovnom radu sa decom.

Osnovnim teorijskim znanjima o mogućnostima primene informacione tehnologije u radu sa decom, uticajima koja ona može da ostvari na pojedina područja dečijeg razvoja, opasnostima od
njene neadekvatne primene itd.

PRIMENA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE U PRAKSI
Primena informacione tehnologije u praksi rada sa decom treba biti
logičan nastavak edukacije vaspitača u kojoj će oni učiti:
Kako da kod dece razviju veštine potrebne za samostalnu upotrebu ove tehnologije, prilagoñene njihovom uzrastu;
Kako da informacionu tehnologiju primenjuju u didaktičke svrhe u svakodnevnom vaspitno-obrazovnom radu i integrišu u ovaj rad (povezuju sa svim drugim oblastima vaspitno-obrazovnog rada, vaspitno-obrazovnim ciljevima, zadacima...);
Pri tome, naglasak treba da bude na primeni i integraciji ove tehnologije u svakodnevnom vaspitno-obrazovnom radu, a ne na informatičkoj obuci dece.

...

Cilj primene i integracije informacione tehnologije u vaspitno obrazovnom radu vaspitača može se definisati na sledeći način:
ISKORISTITI SVE POTENCIJALE KOJE INFORMACIONA TEHNOLOGIJA PRUŽA ZA OSTVARIVANJE POZITIVNOG UTICAJA NA DEČIJI RAZVOJ, PODIZANJE KVALITETA SVIH SEGMENATA VASPITNO-OBRAZOVNOG RADA I RAZVOJ MEDIJSKE KULTURE DETETA.

...

Takoñe je bitno da shvatimo i činjenice:
Da će se potencijal ove tehnologije, u daljem procesu unapređivanja vaspitno obrazovnog rada sa predškolskom decom, ubrzano povećavati.
Da je uvođenje informacione tehnologije sa predloženim ciljem i na predloženi način u interesu deteta i dečijeg razvoja.
Da samo vaspitači mogu biti osnovni nosioci ovog posla.

...

Navedeni podaci ukazuju da povećanje broja računara ne znači automatski i povećanje korišćenja informacione tehnologije u svrhu osmišljenog pozitivnog uticaja na dečiji razvoj.
Slično bi se moglo zaključiti i u vezi informatičkog osposobljavanja vaspitača. Samo obezbeđivanje većeg broja računara u vrtićima i usvajanje osnovnih informatičkih znanja, od strane vaspitača,
ne znači i njihovu osposobljenost da ta znanja adekvatno primenjuju u radu sa decom.

...


Drugi deo specifičnih znanja iz ove oblasti, potrebnih vaspitačima, vezan je za poznavanje osnovnih principa i smernica za primenu i integraciju informacione tehnologije u radu sa decom. Iako se njima nismo posebno bavili u ovoj knjizi, ukratko ćemo ih pomenuti, kao putokaze za dalji rad i otkrivanje.
U praksi, da bi se iskoristile prednosti informacione tehnologije, nije nam dovoljan samo računar. Potrebna je i Web kamera ili digitalni foto-aparat, laserski štampač, skener, Internet... Ne mora se sve to imati odmah u vrtiću, dovoljno je, za početak imati prenosivi računar i
digitalni foto aparat.

Neke od osnovnih karakteristika adekvatnih načina korišćenja
informacione tehnologije u radu sa decom su:
Informatičke veštine i znanja koje dete stiče u dečijem vrtiću, nisu cilj, već posledica procesa u kojem se informaciona tehnologija koristi za ostvarivanje različitih vaspitno obrazovnih ciljeva.
Dete predškolskog uzrasta usvaja informatičke veštine i znanja na isti način kao što usvaja sve ostale produkte tehnološkog razvoja.
Informaciona tehnologija mora biti korišćena kao podsticaj socijalne interakcije izmeñu dece, dece i vaspitača, jedne vaspitne grupe sa drugom, vrtića i porodice, vrtića i šire društvene sredine... To podrazumeva i da računar (najbolje prenosivi) bude smešten u sobi vaspitača i dece, a ne izdvojen u posebnoj prostoriji. Bolje je da ispred računara uvek bude više dece. Naravno, prisustvo računara u sobi u kojoj borave deca i vaspitač nije jedini uslov adekvatnog korišćenja ove tehnologije u vaspitno obrazovnom radu sa predškolskom decom.
Informaciona tehnologija ima velike mogućnosti u uspostavljanju saradnje i partnerskog odnosa vrtića i porodice i u ovoj oblasti može imati veliki značaj.
Kada govorimo o obrazovnom računarskom softveru, onda moramo znati da postoji čitav niz znanja vezanih za procenu valjanosti ovog softvera. Za početak, možemo istaći da najveću vrednost u vaspitno obrazovnom radu sa decom imaju, takozvani, otvoreni softveri tj. oni koji omogućavaju najveću kreativnost dece i vaspitača. Osim otvorenih programa namenjenih odraslima, koje delimično, i uz asistenciju odraslih, mogu upotrebljavati i deca, postoje programi
ovog tipa namenjeni upravo vaspitno obrazovnom radu sa decom.
Sledeća specifičnost ovako shvaćene primene i integracije informacione tehnologije u vaspitno obrazovnom radu jeste da se ona treba shvatiti kao jedan od mogućih izbora i da se uvek koristi
povezano sa drugim aktivnostima.

...

ELEKTRONSKI PORTFOLIO

Elektronski portfolio je zbirka multimedijalnih materijala koja nastaje zajedničkim radom dece, roditelja i vaspitača. On prati i podstiče dečiji razvoj. Prikaz je dešavanja u okviru vrtića i postignuća deteta u okviru njih. Odlična je prilika za prožimanje iskustva deteta iz porodice i
vrtića. Edukativni deo portfolia pomaže deci da brže savladaju vaspitno obrazovne zadatke koje pred njih postavljamo. Elektronski portfolio može imati tri osnovna dela: deo namenjen
deci, deo namenjen roditeljima i deo namenjen vaspitaču. Svaki od njih ima svoje specifičnosti i karakteristike.

ELEKTRONSKA KNJIGA

Elektrosnku knjigu moguće je praviti u programu Power Point. Njene značajne osobine su:
Da deca mogu biti aktivni učesnici u njenom stvaranju i menjanju.
Motiviše razne dečije aktivnosti i podstiče učenja.
Može da podstakne na aktivnost celu grupu dece.
Može se koristiti u individualnom radu.
Moguće ju je potpuno prilagoditi željenim ciljevima.
Otvorena je za različite ideje, traži i podstiče kreativnost stvaranja.
Dete samostalno može da „lista“ ovu knjigu.
Dete može da kontroliše ono što želi da vidi i čuje.
Lako se čuva za kasnije generacije.
Moguće ju je, vremenom, dorañivati.
Može se deliti sa roditeljima, drugom decom, (kopiranjem na diskete, slanjem preko Interneta...).

Program „Power Point“ pogodan je za stvaranje elektronske knjige jer se u njemu mogu koristiti:
dečiji crteži (skenirani i nastali u nekom od deci prilagoñenih
programa).
slike i fotografije (skenirane, dobijene fotoaparatima, kamerama, preuzete sa Interneta).
tekst (koji se može pojavljivati slovo po slovo).
zuk i različiti zvučni efekti.
pokretne slike – film.
Svi pomenuti elementi mogu se na različite načine kombinovati u jednoj elektronskoj knjizi i povezivati linkovima.

...

Pri tome, ne treba gubiti iz vida činjenicu da je informaciona tehnologija samo jedna od mogućnosti koja se može koristiti u vaspitnoobrazovnom radu sa decom i da se realan život, interakcija i iskustvo ne mogu ničim zameniti.

Istovremeno sa razvojem oblasti primene i integracije informacione tehnologije biće potrebno stvarati i razvijati različite resurse koji će se koristiti u primeni ove tehnologije u radu sa decom.
Biće neophodno obezbediti povezivanje Internetom, a razvijaće se i neki novi oblici saradnje sa roditeljima i širom društvenom sredinom...

I, na kraju, nadam se da je ova knjiga odgovorila na neka važna pitanja i da je istovremeno otvorila neka nova, na koja ćemo, svi zajedno, tražiti odgovore.


Delovi ovog teksta mogu se objaviljivati samo uz navođenje izvora i autora.